Propisi hadža i iskustvo hadžije Asmira Beširovića

Propisi hadža i iskustvo hadžije Asmira Beširovića

Hadž ili „veliko hodočašće“ je obavezno hodočašće, jedan od pet stubova islama. Predstavlja niz obreda za čije je obavljanje potrebno više dana, a koji se obavljaju u Meki i njenoj okolini u danima prije i poslije Kurban Bajrama.

Hadž je obavezan onima koji su u mogućnosti da ga obave. To znači da obaveznost nije apsolutna, nego je dužnost onima kojima to zdravlje i imovinske prilike dozvoljavaju.

„Hodočastiti hram dužan je, Allaha radi, svaki onaj ko je u mogućnosti.“  

(Kur’an, sura Ali-Imran, ajet 97)

foto: Asmir Beširović

Hadžijama se na ovim prostorima iskazuje posebno poštovanje, pa im se po povratku sa hodočašća ispred imena često dodaje „hadži“.

Prema pisanju medijske kuće Al-džazira, ove godine je hadž obavilo više od dva miliona muslimana i muslimanki iz cijelog svijeta.

Hadž se danas obavlja po ugledu na hodočašće poslanika Muhameda 7. godine po Hidžri (mart 629.), nakon sporazuma na Hudejbiji i Oproštajnog hadža 10. godine po Hidžri. Ipak, utemeljivač hadža je poslanik Ibrahim.

“I kada smo kao pribježište Ibrahimu pokazali mjesto gdje je Hram, rekli smo: “Ne smatraj nama nikoga ravnim, i očisti ovaj Hram moj za one koji će ga obilaziti, koji će tu u blizini njegovoj stanovati, i koji će molitvu obavljati;

i oglasi ljudima hadž!” – dolaziće ti pješke i na kamilama iznurenim; dolaziće iz mjesta dalekih;

da bi koristi imali i da bi u određene dane, prilikom klanja kurbana, kojim ih je Allah opskrbio, Njegovo ime spominjali. Jedite meso njihovo, a nahranite i siromaha ubogog!

Zatim, neka sa sebe prljavštinu uklone, neka svoje zavjete ispune i neka oko Hrama drevnoga obilaze.”

 (Kur’an, sura El-Hadždž, ajeti 26-29)

foto: Asmir Beširović

Hadž počinje izražavanjem namjere (nijeta) i oblačenjem bijelih čaršafa (ihrama). Odjeća koja se skida i ostavlja je zapravo mišljenje o sebi i vlastitoj vrijednosti, predstavlja odbacivanje umišljenosti, visokog položaja, porjekla i svih drugih obilježja koje prave razliku među ljudima i mogu biti odraz oholosti.

Hadž se obavlja u Velikoj džamiji (El-mesdžidul haram), na Mini, Muzdelifi i Arefatu.

Hodočasnik prvo obavlja tavaful-kudum, “dolazni obilazak” ili cikumambulaciju. To je obilaženje oko Kabe, poznate i kao Bejtulah, u središtu Velike džamije u Meki, sedam puta u pravcu suprotnom od kretanja kazaljki na satu. Obilazeći Kabu, hodočasnici pokušavaju da dodirnu „Crni kamen“, meteorit za koji se vjeruje da je poslat sa neba i da su ga u jedan ugao Kabe stavili proroci Ibrahim i Ismail.

foto: Asmir Beširović

Hodočasnici takođe treba da izvrše „obred brzog hoda“, da pređu sedmostruki put između obližnjeg brežuljka Safa i uzvišenja Merva. Muslimani i muslimanke obavljaju ovaj obred kao uspomenu na događaj kada je Hadžera, žena proroka Ibrahima, trčala tamo-amo sedam puta između ova dva uzvišenja tražeći vodu za svoju bebu, proroka Ismaila. Prema vjerovanju, Alah je tada svojom milošću dao da poteče Zem-zem voda.

foto: Asmir Beširović

Arefat je jedna visoravan nedaleko od Meke, a uoči Kurban Bajrama (12. Zul-hidže), hadžije se okupe na ovom mjestu i upućuju molitve Bogu. Stajanje na Arefatu simbolizuje stjanje pred Bogom na Sudnjem danu. Muzdelifa se nalazi između Arefata i Mine i vjernici tu obično noće.

Mina, koja je najbliža Meki, okružena je planinama i tu se nalaze stubovi koji se kamenuju za vrijeme hadža, jer simbolizuju šejtana koji je iskušavao poslanika Ibrahima.

Nakon klanjanja Bajram namaza, hadžije mogu pristupiti klanju kurbana, koje može biti zamjenjeno sa tri dana posta tokom hodočašća i sedam dana posta po povratku kući, odnosno sa ukupno 10 dana posta.

Hodočasnici se potom šišaju i obavljaju “Oproštajni tavaf” oko Kabe, čime se završava obred hadža.

foto: Asmir Beširović

Osim što je obaveza svakom muslimanu i muslimanki koji su u mogućnosti da ga obave, hadž predstavlja i duhovno-socijalno ujedinjavanje vjernika iz različitih krajeva svijeta. U starijim vremenima, hadž je predstavljao i mjesto razmene ideja intelektualaca i vjerskih teoretičara, a zbog nerazvijenosti saobraćaja, put do hadža je mogao trajati mjesecima.

Ove godine iz opštine Prijepolje na hadžu je bilo šest muškaraca i dvije žene. Posredstvom Rijaseta islamske zajednice Srbije, na hadžu su bili: Remzo Hadžalić, Esad Malagić, Asmir Beširović i Hasnija Bećirović, a posredstvom Mešihata islamske zajednice u Srbiji: Hamdo Dautović, Faruk Mehović i Hava i Mirsad Malagić.

Svoje iskustvo odlaska na hadž sa nama je podijelio hadžija Asmir Beširović.

„Na taj mubarek put se krenulo 24.08.2017.godine rano izutra autobusima iz Novog Pazara. Kako je i planirano, podne namaz i oblačenje ihrama obavljeno je u Beogradskoj Bajrakli dzamiji. Let za Džedu (Džidu) bio je zakazan uveče. U Meku smo stigli nesto prije podne (prije džuma namaza) u petak 25. avgusta.

Kada sam stigao na mjesto koje sam zamišljao čitavog svoga života i o kojem sam sanjao, mojoj sreći i oduševljenju nije bilo kraja. Zamišljao sam Muhameda alejhi selam i njegov život u ovom gradu. Nestrpljivo sam očekivao susret sa Kabom, koja je simbol jedinstva svih muslimana, Kabom, prema kojoj se okrećemo u namazu čitavog svog života. Znao sam njenu vrijednost i njenu važnost, svetost. Znao sam da kada se prvi put ugleda uživo Kaba, treba uputiti dovu Allahu uzvišenom i da, kako se prenosi, ta dova biva primljena. Naučio sam napemet i spremio, da molim i tražim od Allaha džellešanuhu, za sebe, svoju familiju, komšije, sugrađane, potlačene, ugnjetavane, protjerane, sve muslimane svijeta i sve dobre ljude.

foto: Asmir Beširović

Potpuno spreman, sa napamet naučenom molbom, primičem se Kabi i kada je ugledah, sve zaboravih. Gledajući u nju obuzela su me takva osjećanja i plač koje ne mogu objasniti. Dva sata neprestanog plača bez dove – to je prvi susret sa Kabom – osjecanja koja se mogu samo doživjeti, nikako objasniti i prenijeti drugome. Prvi dodir Kabe, koju su dodirivali i ljubili najodabraniji Allahovi robovi. Tek drugi dan mogadoh uputiti dove koje sam pripremio, nesebično za sve muslimane i sve dobre ljude. U Meki, po planu, ostadosmo 16 dana, do 09.09.2017.godine, kada pođosmo ka Medini.

Neke hadžije su prije Meke boravili u Medini, međutim naš plan je bio drugačiji, ljepši. S obzirom na to da je Poslanik a.s. živio u Meki pa otisao za Medinu i mi sledimo i dozivljavamo isti put Poslanikov. Očekivao sam jos veće uzbuđenje u Medini.

foto: Asmir Beširović

Medina je grad Allahovog poslanika Muhammeda a.s., grad u kome je živio i umro i u kom je ukopan. Znam iz njegovih hadisa („Ko me posjeti nakon moje smrti, kao da me je posjetio za zivota“), kolika je važnost Medine. Znam iz govora uleme da Resulullah čuje i odgovara na selam onoga ko ga poselami.

Odmah po dolasku u Medinu potrčao sam pravo do mjesta u dzamiji Poslanikovoj, gdje je ukopan Resulullah, da ga poselamim i da mu prenesem selame od svih koji me zamoliše. Desila se ista stvar kao i pri susretu sa Kabom, primakoh se, ukocih i ni od sebe Ga ne poselamih, samo plakah. Selame tek drugi dan uspjeh prenijeti. Emocije koje se pojaviše i pri susretu sa Kabom i pri susretu sa Resulullahovom džamijom, nešto su što se ne može nigdje drugo doživjeti.

foto: Asmir Beširović

U Medini posjetismo prvu dzamiju u islamu Mesdžid Kuba, brdo Uhud, gdje je ukopano oko 70 šehida iz Bitke na Uhudu, Hendek, kao i Džamiju sa dvije kible. Kući se vratismo 18.09.2017.godine.

Ovo putovanje je putovanje koje treba da promijeni svakoga ko ga obavi. Da mu promijeni pogled i odnos prema svima i svemu, da ga ucini blagoslovenim, da pokaže svima oko sebe da je hadžija“, završava svoj opis hodočašća hadžija Asmir Beširović, profesor u Bakije-hanuma medresi u Prijepolju.

Подели на мрежама

Повезани чланци