By Autor: Ulvija Mušović
Ima na svijetu mirnih, dobrih ljudi
što kroz život nečujno i tiho gaze
kao da nogom stupaju po pamuku,
a naše oči nikad ne opaze
ni njih ni njinu tihu radost ili muku.
Živjeći, upravo ovako kako veliki crnogorski pjesnik Leso Ivanović, u pjesmi „Ljudi sjenke“ opisuje one tihe, nenametljive, moralne i dobre ljude, Murat je istovremeno bio i najuporniji borac za građansko, demokratsko i prosperitetno društvo. Takvu predanost, upornost i pošten odnos u privatnoj, radnoj i političkoj komunikaciji sa svim subjektima, uključujući i neistomišljenike, nisam susretao često.
Upoznao sam ga davnih sedamdesetih godina prošlog vijeka u Građevinskom preduzeću RAD iz Prijepolja, gdje smo radili obojica. U tom kolektivu, među 1.600 radnika, Murat se isticao vrijednim radom i poštenim odnosom prema svemu. Devedesetih godina, kada na jugoslovenskom prostoru nastupaju kataklizmične društvene promjene, koje će ubrzo uzrokovati ratove i raspad države, on se među prvima angažuje u artikulisanju građanske političke opcije i demokratskog društva, po ugledu na uspješne i stabilne evropske države. Bio je inicijator prvog okupljanja takvih struktura u Domu kulture 1993. godine. Tu ideju, energiju i ciljeve prepoznali su i podržali prisustvom i učešćem u radu, najistaknutiji protagonisti ideje građanskog društva profesori Nebojša Popov , Vesna Pešić i Žarko Korać. Ubrzo poslije toga uslijedilo je formiranje opštinskih odbora „Građanskog saveza“ i „Socijal-demokratske unije“. U tim burnim godinama Murat će predsjedavati Opštinskim odborom SDU. Isticali su se javnim reakcijama i istupima po svim važnim društvenim pitanjima. Objavljivano je to u brojnim časopisima i sajtovima, a dolazeće godine su potvrdile ispravnost i dalekovidost tih stavova.
Imajući u vidu iskonski antagonizam nacionalnih i nacionalističkih političkih subjekata prema građanskoj i demokratskoj opciji, jasno je da je takvim djelovanjem Murat znatno otežao život sebi i svojoj porodici. Dugo je bio bez zaposlenja, sin je morao napustiti studije sa treće godine elektrotehnike, a iz istih razloga kćerka neće otići na studije, iako je veoma vrijedna i pametna djevojka. Po ko zna koji put potvrdit će se gorka istina sadržana u narodnoj mudrosti „Ko baklju nosi hoda u mraku“. Muratov izbor bio je trnovit put za njegove potomke, ali ovo naličje ima i svoje lice: Imali su roditelja kojim će se ponositi.
