Za početak islamskog kalendara uzima se Hidžra, preseljenje Muhameda i muslimana iz Meke u Medinu 622. godine po gregorijanskom kalendaru, zbog progona i pritisaka koje su nad njima vršili mekanski idolopoklonici. Računanje vremena od ovog događaja bila je praksa poslanika Muhameda, ali zvanično ju je 16 godina nakon Hidžre uveo halifa Omer, drugi vladar muslimana nakon smrti Ebu Bekra, koji je nakon poslanika Muhameda predvodio muslimane. Omer ibn el-Hattab je pored uvođenja hidžretskog kalendara prvi uveo poštu, plate i protokole, postavio sudije, a zbog izuzetne hrabrosti i pravednosti, narod ga je prozvao vođom pravovjernih (Emirul-u’minin).

Kao i svi semitski kalendari, zasniva se na ciklusima Mjeseca, a ne Sunca, što je slučaj kod gregorijanskog ili julijanskog kalendara. Islamska (hidžretska) godina po lunarnom kalendaru traje 354 ili 355 dana, što je za 10, odnosno 11 dana kraće od trajanja godine po solarnom kalendaru. Njihove dužine variraju zbog potrebe da se zaokruži godina čija je dužina 354 dana, 8 sati i 48 minuta. Zbog stalnog pomeranja hidžretske godine za 10 ili 11 dana, za 36 godina prema gregorijanskom kalendaru prođe 37 hidžretskih godina. Od Hidžre do danas, ljeta 2017. godine, navršilo se 1437 hidžretskih godina, pa je sada po islamskom kalendaru 1438. hidžretska godina.
Muslimanski kalendar, takvim ili hidžretski (hidžri) kalendar ima 12 mјeseci poput gregorijanskog ili julijanskog kalendara. Iako je lunarni, nazivi mjeseca islamskog kalendara u velikoj meri odražavaju drevnu podelu na godišnja doba: Muharrem (“zabranjeni”, jer je bilo nedozvoljeno boriti se tokom ovog meseca), Safer (“prazni”, navodno zato što su paganski Arapi pljačkali tokom ovog meseca i ostavljali kuće prazne), Rebi-ul-evvel (“prvo proleće”), Rebi-ul-ahir (“drugo proleće”), Džumade-l-ula (“prvi mjesec isušene zemlje”, često se smatra islamskim “ljetom”), Džumade-l-uhra (“drugi mjesec isušene zemlje”), Redžeb (“počast” – sveti mjesec), Ša’ban (“rasuti”, označava doba godine kada su arapska plemena rasuta kako bi našla vodu), Ramazan (“mjesec velike vrućine”; ovo je mesec posta, najpoštovaniji u kalendaru), Ševval (“mjesec lova”), Zul-ka’de (“mesec primirja, odmora” – sveti mjesec) i Zul-hidždže (“mjesec hodočašća”, tj. hadždž-a, godišnjeg muslimanskog hodočašća u Meku).
O broju mjeseci u godini i broju svetih mjeseci govori i prvi dio 36. ajeta sure Et-Tevba iz Kur’ana, svete knjige muslimana, koji u prevodu na bosanski jezik glasi:
“Broj mjeseci u Allaha je dvanaest, prema Allahovoj Knjizi od dana kada je nebesa i zemlju stvorio, a četiri su sveta; to je prava vjera. U njima ne griješite!”
U ovom ajetu se takođe navodi da je rat haram, odnosno zabranjen u mjesecima Zul Kade, Zul Hidždže, Muharemu i Redžebu, osim u nužnoj odbrani.
Svaki mjesec ima 29 ili 30 dana. Tradicionalno, prvim danom mjeseca smatrao se onaj kada prvi put ugledamo srp mladog mjeseca, malo nakon zalaska Sunca. Ako mjesec ne bi bio opažen odmah nakon 29. dana, zbog oblačnosti ili prevelike osvijetljenosti, onda bi taj mjesec trajao 30 dana.
Ova tradicionalna praksa se i dalje slijedi u nekim dijlovima svijeta, međutim u većini muslimanskih zemalja slijede se astronomska pravila koja omogućavaju da se kalendar izračunavanjem odredi unaprijed. Sa ovom praksom prvi put se počelo u Kairu 969. godine, ali je u to vrijeme ona osuđivana kao novotarija.
U Istanbulu je 30. maja prošle godine održan i Kongres o unificiranju islamskog vjerskog – hidžretskog kalendara, kako ne bi dolazilo do nesporazuma oko datuma obilježavanja islamskih praznika. Na Kongresu, kom su prisustvovali predstavnici skoro pedeset zemalja, izglasan je prijedlog hidžretskog kalendara, po kom se određeni vjerski obredi i praznici u cijelom svijetu obilježavaju istog dana.
Prvi dan islamske sedmice odgovara nedjelji prema gregorijanskom kalendaru, a islamski dani počinju zalaskom Sunca. Prvih 5 dana u sedmici nazvani su po rednim brojevima, šesti dan u prevodu znači “dan okupljanja”, a sedmi “dan odmora”.
Približne formule za konverziju islamskog kalendara u gregorijanski i obrnutno su:
G = 32H/33 + 622 i H = (33 x ( G – 622)) / 32
*G – gregorijanski kalendar i H – islamski kalendar
Pošto lunarni kalendar ne može biti korišćen u poljoprivredne svrhe, islamske zemlje su kroz istoriju koristile i druge kalendare: egipatski kalendar, iranski kalendar, otomanski kalendar… Ovim starim solarnim kalendarima je opao značaj nakon gotovo univerzalnog usvajanja gregorijanskog kalendara za građanske svrhe.
U oktobru 2016. godine i Saudijska Arabija je zvanično prešla sa hidžretskog na gregorijanski kalendar, tako da sada sve arapske zemlje koriste gregorijanski kalendar za građanske potrebe, a islamski kalendar isključivo u religiozne svrhe.


