Jedan od većih problema pri upotrebi pesticida je pravilno odlaganje ambalažnog otpada. Nepravilno odlaganje ambalaže od pesticida predstavlja značajnu ekološku opasnost. Iako zakonski okvir sada postoji, izostaje masovinija primena u praksi, zbog čega prazna ambalaža od pesticida uglavnom završava u kontejnerima ili se ostavlja direkno na njivama.
Organizovano prikupljanje opasne ambalaže od preparata za poljoprivredu ne postoji u Prijepolju i mnogim drugim gradovima. Smatra se da je otpad od pesticida jednako opasan kao i medicinski. Sve dok se na nivou opštine ili okruga ne reši ovaj problem i ne bude organizovanog postupanja, poljoprivrednicima se preporučuje da sami ublaže štetne posledice po zdravlje ljudi i okolinu.
Poljoprivredni proizvođači, prilikom upotrebe pesticida, treba da se pridržavaju određenih stvari koje su Zakonom predviđene, a koje se tiču postupanja sa iskorišćenom ambalažom. Naprimer, kad poljoprivredni proizvođač uzme herbicid i izruči ga u prskalicu, on bi trebalo po istakanju tečnosti da bocu ostavi u obrnutom položaju najmanje 30 sekundi. Kada se to uradi, boca se zatim nalije do jedne trećine čistom vodom i promućka se dobro. Sadržaj iz boce ponovo se izruči u prskalicu i tako ponoviti tri puta. Kada se to završi, smatra se da u boci ostane samо 0,1% pesticida, što je vrlo mala koncentracija. Zatim se na boci napiše da je isprana i probuši se tri puta, da se ne bi mogla ponovo koristiti. Poklopac se odlaže posebno od boce – pojašnjava inženjer zaštite bilja Mevludin Korjenić.
Nakon ovog postupka, boca se nikako ne bi trebalo paliti, zatrpavati u zemlju, bacati u kontejner sa drugim otpadom ili potok.
Proizvođači bi trebalo da imaju jedan mali kontejner i da to čuvaju, a kasnije u toku godine to predaju u sabirni centar. Smatra se da se u Srbiji godišnje stvori oko 1.000 do 1.200 tona otpada od pesticida, a samo oko 400 tona se pravilno reciklira – podatak je koji nam govori Mevludin Korjenić.
Prema riječima našeg sagovornika, u Srbiji je trenutno tek oko 450 sabirnih centara. Još uvijek je to nedovoljan broj, kako bi se smanjile posledice upotrebe pesticida po životnu sredinu.
Ako spalite bocu, otrovan gas će otići u atmosferu i zagaditi zrak. Ako zakopate, curenje iz boce će zagaditi podzemne vode i vodotokove, što je štetno po ljude, životinje i čitav ekosistem.
Istovremeno, kompostiranje biljnog otpada predstavlja jedan od temelja održive poljoprivrede, dok je smanjenje upotrebe pesticida njen konačni cilj.
Od tog biljnog otpada može se proizvesti kompostno đubrivo vrlo dobrog kvaliteta. Postoje razni preparati koji se dodaju, a koji pomažu razlaganje tih žetvenih ostataka. Na svom imanju ljudi bi trebalo da imaju nešto kao neki kontejner napravljen od dasaka i u taj kontejner da odlažu biljni otpad. Procesom razlaganja, dobiće se jedno kvalitetno organsko đubrivo – napominje Korjenić.
Nedavno je Poljoprivredna stručna služba iz Užica pozvala poljoprivredne proizvođače da se prijave za obuku za bezbedno rukovanje pesticidima. Posebna pažnja će biti posvećena pravilnom postupanju sa poljoprivrednim otpadom, kao što su prazne ambalaže. Sticanje sertifikata, koji će biti obavezan za kupovinu sredstava za zaštitu bilja, direktno će doprinijeti smanjenju nepropisnog odlaganja opasnog materijala u životnu sredinu. Ovaj korak smatra se ključnim za očuvanje prirode i zdravlja lokalnog stanovništva.

