Edita Dautović: Uspješna preduzetnica sa talentom za pjesništvo

Edita Dautović: Uspješna preduzetnica sa talentom za pjesništvo

Pjesništvo i preduzetništvo možda nemaju mnogo zajedničkog, ali kada se postigne uspjeh na oba polja, onda ta cjelina i nije besmislena. Baš u prilog tome govori i primjer Edite Dautović, rođene Prijepoljke koja dugo godina živi i radi u Podgorici. Javnost je uglavnom poznaje kao uspješnu preduzetnicu koja ima svoju firmu za nekretnine, ali je konstantno upoznaje i kroz pisanu riječ, koja prati njeno emotivno sazrijevanje u svim društvenim zbivanjima.

Bilo je davno kada je Edita Dautović napisala svoju prvu pjesmu, još u drugom razredu osnovne škole. Pisala je prepuštajući se momentima inspiracije, ali ne sa idejom da jednog dana to čitaju i drugi ljudi. Međutim, na nagovor prijatelja, odlučuje da 2002. godine objavi svoju prvu zbirku poezije „Čula“. Tada dobija i potvrdu da je to što piše vrijedno, što je kasnije rezultiralo sa jоš dvije objavljene zbirke.

Ja pišem poeziju ne samo o sebi, nego generalno o društvu, prijateljima, nekim pojavama, o svojoj domovini, o toj nekoj razdvojenosti na relaciji Prijepolje-Podgorica, ta neka nostalgija, sjeta. Nisu sve pjesme autobiografske, ali takav sam tip stvarateljke koja ipak želi da to sazri. Ljubomorno čuvam to samo za sebe, pa onda pustim drugima.

Četvrta zbirka poezije je u pripremi i već sada zna da će pjesmama koje će se u njoj naći, pronaći put do srca publike.

Za pjesmu „Samo sam tebe voljela“ koja će se naći u ovoj novoj zbirci, do sad mi je desetak književnika koji su imali prilku da je čuju, reklo „to je moja pjesma, to je za mene pisano, kako si mi pročitala misli“. Uvijek, naročito kada je ljubavna poezija u pitanju, može svako da se u nekom momentu pronađe u nekoj situaciji ili stihu. I to je dovoljno da se pokrene lavina emocija, kao i empatija i simpatija prema toj pjesmi.

Iz njene treće objavljene zbirke „Saga o Pavi i Ahmetu“, jedna pjesma opjevana je i kao sevdalinka. Ideja da napiše zbirku potekla je iz ličnih pobuda.

Zašto je to bila sfera mog interesovanja, jer inače je to zaštićeno istorijsko kulturno dobro Crne Gore, to je iz razloga što su moji preci upravo Ahmet i Pava. Željela sam da posvetim knjigu svom ocu i da na taj način dam taj neki doprinos mom porijeklu.

Biti pjesnik ili pjesnikinja u današnjem vremenu nije jednostavno, jer su društvene mreže u jednom dijelu sve uspjele da obesmile. Zato Edita ne vidi razliku između žena i muškaraca koji se odluče da pišu.

Moje iskustvo je da sam možda bila vođena zvijezdom sreće. Tako da ja lično ne osjećam neku razliku između muškog i ženskog stvaralaštva ili književnosti. Ja lično ne primjećujem, ali sigurno da postoje te razlike.

Mogu li preduzetništvo i pjesništvo ići ruku pod ruku?

Dan koji provedete na poslu posle njega vam treba neko pročišćenje. To je neki moj lični pečat i na taj način ja to akumuliram taj nagomilani stres. Same promjene koje se dešavaju na profesionalnom planu, poezija i pisanje mi omogućavaju da ih prevaziđem. Pronašla sam se u tome i to me čini zadovoljnom.

Edita je i urednica trojezične zbirke „Pjesnička svitanja“ u kojoj su objavljene pjesme 42 autora i autorke. Njena želja bila je da pored afirmisanih pjesnika, da priliku i mladim ljudima da objave svoje pjesme. Nada se da će ubrzo stvoriti uslovi da knjigu promoviše i u rodnom Prijepolju.

Подели на мрежама

Повезани чланци