Plastenička proizvodnja Alme Kapidžić iz Hisardžika – mala fabrika pod vedrim nebom

Plastenička proizvodnja Alme Kapidžić iz Hisardžika – mala fabrika pod vedrim nebom

Svoju malu fabriku pod otvorenim nebom, kako naziva svoj plastenik, od maja ove godine pokrenula je Alma Kapidžić iz Hisardžika. Prvi plodovi paradjza, paprika i krastavaca našli su put do mnogobrojnih kupaca, koji su prepoznali kvalitet. Dobar plasman robe i zadovoljstvo kupaca Almu motivišu da uskoro nabavi još jedan plastenik i proširi proizvodnju.

Godinama je Alma Kapidžić iz Hisardžika gledala u nebo strahujući da li će nevrijeme uništiti njene poljoprivredne useve. Svojim realnim strahovima jednim dijelom stala je na kraj kada je odlučila da nabavi plastenik. Pomoć je stigla od organizacije HELP i Opštine Prijepolje, a već u maju vrijedna Alma odlučuje da zasadi krastavac, 100 struka paradjza  i 1000 paprike. Prinosima je zadovoljna, skoro su duplo veći nego što su bili ranije. Tom osjećanju zadovoljstva prethodilo je mnogo rada.

Od 100 struka paradajza, izašlo je do sada oko 450 kilograma roda. Imali smo stvarno kvalitetan paradajz, bez hemije i pesticida, znači jedino smo stavljali prihranu, a radili smo od jutra do sutra. Na selu je tako, ustane se u 4:30h i uvijek je radno, odmora nema, posebno za ženu. Jer, žena radi i u kući i oko djece i sve drugo ide preko žene. Tu je i suprug, provodimo vrijeme i zajedno obavljamo poslove, ne dijelimo ih na muške i ženske – kaže Alma Kapidžić.

Od kvalitetne paprike, iz Almine kuhinje izlazi dobra i ukusna zimnica.

Već pet godina ja papriku pasterizujem u tegle i spremam za Nemačku, gdje imam svoje mušterije. Šaljem punjenu i masnu papriku, ajvar. Prodavala sam papriku i za svoje mušterije ovde, jer je stvarno bila tražena zbog kvaliteta – ponosno ističe Alma.

Bavljenje poljoprivredom nije Almino prvo zanimanje.

Imala sam svoj frizerski salon devet godina, poslije toga su došla djeca, posvetila sam pažnju njima. Ostali smo tu na selu da živimo, da nam se djeca školuju. Ćerka mi je sedmi razred, sin četvrti. Uglavnom, zadovoljna sam sad za sad. Mora da se radi, bez obzira da li smo u gradu ili selu. Zadovoljna sam, ali naravno uvijek može bolje. Na selu imam puno nešto što neko nema u gradu – ističe Alma. 

Pored plastenika, Alma i njen suprug na svom imanju broje 3000 zasada malina. Brinu o jednoj kravi i kokoškama. Ovu zimu Alma prvi put dočekuje sa plastenikom u svom vlasništvu i brine zbog nepredvidivosti zime u ovim krajevima.

Sad ono kad budu jaki snjegovi i mrazevi, vidjećemo da li će nam ostati. Samo se bojim od vjetra, jer vjetar ovdje zna mnogo da duva i sve diže. Otkrije nam i kuću, a ne plastenik. Ali, Bože zdravlja, vidjećemo kako će sve biti.

U Alminoj fabrici na otvorenom uskoro će nići prvi zasadi spanaća, zatim mladog luka i zelene salate. Nije Almi ništa teško, uživa u plodovima svoga rada. Ne boji se što će se nabavkom još jednog plastenika njen obim posla uvećati, jer konstatna potvrda kvaliteta od stalnih mušterija, govori joj da je na dobrom putu. Za sve što planira, nada se da će opet stići pomoć Opštine i drugih organizacija, jer za plastenik, koji košta oko 2000 evra, teško da može sama skupiti novac.


Подели на мрежама

Повезани чланци