Muslimanske igre našeg kraja – Tradicija koju čuvaju samo folklorni ansambli

Muslimanske igre našeg kraja – Tradicija koju čuvaju samo folklorni ansambli

Narodne igre našeg kraja razvijale su se kroz vrijeme pod različitim uticajima. Većim dijelom definisalo ih je tlo na kojem su nastajale, ali i razni kulturni uticaji sa strane. Naš kraj svrstan je u dinarsko područje koje je uglavnom brdsko planinsko, pa su se i narodne igre mahom prilagođavale tome. Način igre u našem kraju karakteriše čvrsto cijelo stopalo sa blago savijenim kolenima.

Fenomenom nastanka samih igara u našem kraju i raznim uticajima bavi se Prijepoljac Branko Ćosović. Po zanimanju master inžinjer elektrotehnike, ali nekada vrlo angažovan i na polju folklora kao umjetnički rukovodilac Кulturno – umjetničkog društva Doma kulture i koreograf, Brankova namjera je da objavi knjigu o narodnim igrama prijepoljskog kraja i šire. Jednim dijelom njegovo istraživanje odnosi se i na muslimasnke narodne igre. Ističe da su male razlike između muslimanskih i pravoslavnih igara u našem kraju, jer su se razvijale pod sličnim uticajima i da su se zbog zajedničkih okupljanja i druženja igre mješale. Dijeli ih na period do Prvog svjetskog rata, period između ratova i nakon Drugog svjetskog rata. U periodu između dva svjetska rata  u Prijepolju su nastale igre koje se i danas izvode.

U tom periodu imamo dve igre koje nose naziv Zildžovo kolo i Hasanagino kolo. Te igre saznajemo od Osma Hadžifejzovića, koji je igru naučio od Zildža i Hasanage Mušovića u periodu između dva rata, odnosno pred početak Drugog svetskog rata. Da li su one i u tom periodu nosile taj naziv, verovatno ne, ali nemamo informacije o njihovom orginalnom nazivu, a sama afirmacija ovoh igara došla je nakon Drugog svetkog rata, zahvaljujući Osmu Hadžifejzoviću, koji je dosta doprineo radu KUD u Seljašnici, a kasnije promovisao ove igre i kroz rad u KUD „Ljubiša Miodragović“ i te igre mi i danas igramo u KUD-u Doma kulture, koji  je naslednik KUD-a Ljubiša Miodragović – kaže Branko Ćosović.

Nekada je bilo mnogo prilika za igru, od vašara do teferiča. Danas ih je sve manje.

Danas na veseljima koja se organizuju nemamo nijednu tradicionalnu igru ovog kraja da se izvodi, bar ja nisam zabeležio. Dakle, od svih igara koje su nekada karakterisale ovaj kraj. To su Skeja, Trojanac, Sarajka, Zildžovo kolo, Hasanagino kolo, Zavrzlama, Vrtikolo. Sve ono što se danas igra potpada pod termin „kolo u tri“, to je upisano i UNESKO-vu listu nematerijalne kulturne baštine Srbije i to je ono što narodski zovemo Užičko kolo. Kulturna umetnička društva su jedino mesto gde se te igre mogu videti, sačuvati i prenositi dalje – dodaje Branko.

Instrumenti koji su najčeće korišćeni prilikom igranja bili su svirala, rijetko tambura, i harmonika, koja je i do danas ostala neizostavan instrument prilikom izvođenja narodnih igara.

Подели на мрежама

Повезани чланци