Porodica Halilović iz Mataruga – stočarstvo kao siguran izvor prihoda

Porodica Halilović iz Mataruga – stočarstvo kao siguran izvor prihoda

Za porodicu Fehmije i Munevere Halilović iz Mataruga važi mišljenje da su jedna od najuspješnijih porodica u ovom selu koje se bave stočarstvom. Poneti ovu titulu nije došlo preko noći, već iza svega stoji predan rad. Od petoro djece, sa njima je ostao da živi samo sin Damir, koji misli da država treba mnogo više da uradi kako bi mlade zadržala na selu.

Porodica Halilović sav proizvedeni sir već sedam godina prodaje prijepoljskom supermarketu „Tref“. Saradnjom su zadovoljni, što ih i obavezuje da stalno isporučuju kvalitetan sir.

Ja po 4 tone predam sira za jednu sezonu. Dnevno imamo po 80 litara mlijeka, a nekad u sezoni i oko 100 litara. Dvije muzilice muzu – ističe Fehmija Halilović.

Za kvalitet sira zadužena je Munevera, koja je davno prestala da broji godine koliko se bavi proizvodnjom sira.

Prvo pomuzem krave, usirim i eto. Kad je toplo, baš je fin. Sad moram u kuhinji da spremam. Sir pravim od kako sam se udala, oko 50 godina.

Sin Damir jedini je od petoro djece koji je ostao da živi sa njima.

Sestre se poudale, brat radi u Njemačkoj, svako svojim putem. Ja sam sa ženom tu, radimo i petljamo. Imamo nekoliko hiljada malina, desetak krava, konja, kozu i bika.

O motivima svog ostanka na selu, Damir kaže:

Zadržava me ljubav prema životinjama i prema svom selu, da se ognjište ne ugasi i da malo ožive selo i poljoprivreda. Ali, nema više perspektive, ne možemo da opstanemo. Prije pet godina su stavičli stubove za struju, još niko nije stavio žice. Putevi i voda su nam loši, niko ne okreće glavu. Dođu mesec dana pred izbore, uzmu glasove i 4-5 godina ih više nema. Niko od nas ne traži asfalt do pred vrata, ali donekle da se nešto uradi.

Svakodnevica u ovoj porodici puna je obaveza.

Kad su jun i jul, ta dva mjeseca stvarno ima posla, nema kad ni da se jede, a ne nešto drugo. Još kad su kiše, kao što je bilo u junu ove godine, onda ništa. Posle opet dade Bog ljepotu, pogleda na seljake – kaže Fehmija.

Sa oko 7 hektara svog imanja i još ustupljenog od komšija koji ne žive tu, porodica Halilović obezbijedila je oko 2200 bala sijena.

Od Mitrovne do Đurđevne, to je šest meseci. Svaka ova krava mora danas balu sijena da pojede. Kad se pomnoži, to izlazi oko 1800 bala. Ima tu i koza i konj, ostaće nešto više od 300 bala.

Fehmija Halilović radio je u dva privredna kolektiva u opštini Prijepolje. Privatizacija i loši uslovi rada naveli su ga da se trajno posveti stočarstvu. I ne žali. Žali samo što se ovo selo polako gasi, što im je nedavno i potvrdila činjenica da su ostali bez jedine prodavnice, a do prve će morati da putuju nekoliko kilometara.   

Подели на мрежама

Повезани чланци