U pčelinjaku Nezahete Šantić – zujanje pčela kao terapija

U pčelinjaku Nezahete Šantić – zujanje pčela kao terapija

Od tri do 80 pčelinjih društava za nešto više od deset godina, put je koji je prešla pčelarka iz Prijepolja Nezaheta Šantić. Ono što je pokreće da pčelinju zajednicu uvećava je pre svega ljubav, koju je spoznala još kao dete. Ona danas na imanju porodične kuće u Velikoj Župi provodi većinu svog vremena, jer da bi se ova ljubav održavala i rasla, neophodan je i konstantan trud.

Med Nezahete Šantić je kombinacija livadskog i šumskog i nema mu premca, još kada u njegovoj proizvodnji učestvuje ona sa svojim znanjem i iskustvom, onda je to dobitna kombinacija. Gazdinstvo je registrovano na nju, što je svrstava u rijetke žene koje se ovim bave. Pomaže joj i suprug Meša, ali on voli da napomene da je ona „glavna“. Kupci meda iz domaćinstva Šantić su stalni, jer su prepoznali kvalitet.

Dosta se proda ovdje u Prijepolju, a stiže i na Pešter, u Nemačku, Švedsku… Ko jednom proba taj med, naročito ove godine koji je ekstra kvaliteta, tu nema odustajanja – ponosno ističe Nezaheta.

Kada su se sve okolnosti u životu posložile i kada se četvoro djece osamostalio, prije 12 godina Nezaheta Šantić odlučila je da pčelarstvu posveti skoro sve svoje vrijeme. Počela je sa tri košnice, da bi danas broj pčelinjih zajednica porastao na 80.

Kad se otvori košnica i kad čujem zujanje pčela, jednostavno ne razmišljam ni o čemu drugom, opustim se. To je neka psihoterapija. Razmišljam o tome šta može da se uradi, da se promeni, da se doda…

Kada je dobra godina, kao što je bila ova, iz jedne košnice Nezaheta nakupi i 10 kilograma meda. S obzirom da u Velikoj Župi, gdje joj je stacioniran pčelinjak, nije bilo dovoljno „materijala“ za pčele, selidba pčela bila je neminovna.

Mislim da više to stacionarno pčelarenje ne može da zadovolji uslove pčelarenja. Sad je med „na točkovima“, mora se seliti na bagrem, pa na planinu, pa onda na suncokret, da bi one nešto uspjele da sakupe. Na kraju krajeva i da mi imamo neke koristi, da naplatimo svoj rad, da ono bar budemo na pozitivnoj nuli, ako ništa drugo.Mi smo do sad jedino selili pčele na planinu. Imali smo jedno vreme na Babinama pčele, a sad smo našli neku lokaciju na Karauli. Ove godine smo eksperimentisali i pokušali sa suncokretom. Malo smo zakasnili. Sledeći put ćemo pokušati da selimo i na bagrem – planovi su pčelarke Nezahete.

Za ovo „pčelarstvo na točkovima“ potrebno je vrijeme, ali i novac, što sve ulazi u cijenu meda, koja za mnoge prevazilalzi mogućnosti budžeta.

Prvo se krene od košnice čija je cena duplo porasla. Zatim, cena ramova, cena voska, prevoz, zatim šećer kao jedna bitna stavka u prehrani pčela, pa onda nafta… sve je to poskupelo. Kad su pčele na planini, onda se barem jednom nedeljno moraju obići, a to sve košta.

Nezahetina ljubav prema pčelama datira još od malena.

S obzirom da sam rođena na selu, tu je bila jedna bika koja je imala pčele i nekad su tu bile one velike tarabe kojima su pčele bile ograđene, nije bilo veliki broj košnica. Mene je privlačio onaj zvuk zujanja pčela i onda sam virila da vidim šta se dešava. Kad bi došla sezona vrcanja, ona bi iznela veliku tepsiju, iskupilo bi se dosta dece, svakom doda po kašiku da se sladimo. Tu je počela ljubav prema pčelarstvu. Kasnije je otac imao jedno kratko vrijeme pčele, ja sam ih hranila i vodila računa o njima, a bila sam dijete. E, kada su djeca porasla, krenuo je svako svojim putem, izrazila sam želju da bih volela da imam pčele. Nabavili smo tri košnice i tako je sve počelo – priseća se Nezaheta.

Za sve vrijeme koliko se bavi pčelarstvom, ni krizne godine je nisu pokolebale da odustane.

Taj neki period od dvije-tri godine nije bilo meda. Znam godine kad smo već početkom jula morali da počnemo da prihranjujemo pčele da bi preživele.

Ne prepušta Nezaheta ništa slučaju, zato konstantno radi na svojoj edukaciji. Posjećuje predvanja koja organizuje Udruženje pčelara, prati društvene mreže, čita literaturu. Svjesna je da nema opuštanja kada je održavanje kvaliteta meda u pitanju.


Подели на мрежама

Повезани чланци