By Na brdu iznad magistrale kod Ekonomsko-trgovinske i Tehničke škole u Dušmanićima, živi dugogodišnji pčelar Selmo Nuković. Njegovo pčelinje društvo broji više od 80 košnica iz kojih kao finalni proizvodi izlaze bagremov i livadski med. Deda mu je bio pčelar, otac takođe, pa je kao prirodna stvar došlo do toga da Selmo nastavi tradiciju. Hoće li to neko uraditi posle njega, pod znakom je pitanja.
U ubrzanim vremenima, ponekad je neophodno zaustaviti se, razmisliti šta nas održava i vratiti se izvornom očuvanju prirode. Priliku za to pruža pčelarstvo, čega je svjestan Selmo Nuković, koji sa svojih 73 godine ne odustaje od ovog zanimanja, iako sve to zahtjeva mnogo vremena i znanja.
Seleći sam pčelar, idem na bagrem i idem na planinu. Jedan deo mi je na Jabuci, drugi na Zlataru. Ove godine je bila suša, ali ne mogu se požaliti na prinos meda. Istini za volju, bilo je mnogo boljih godina. Ekstremne vrućine su dobrim dijelom uticale da biljke ne luče pelud poslije 32 stepena i to se automatski odrazi na pčelu – objašnjava Selmo Nuković.
Selmo je odavno u penziji, radni vijek proveo je u fabrici. Uporedo je uvijek imao i pčele, a trenutno svakodnevno vodi brigu o 87 pčelinjih društava.
Ja sam prelazo cifru i preko 100, ali sam smanjio. Djeca su otišla svojim putem, ostao sam sa suprugom i to je dosta posla. Ne isključujem mogućnost da ću morati još da smanjujem, jer godine stižu. Imam obećanje da će se jedan sin vratiti, pa ćemo vidjeti. Ako se on vrati, ja ću to još da guram. Ovo mi čini zadovoljstvo, a samim tim držim i kondiciju – kaže Nuković.
Za bavljenje pčelarstvom važi jedno pravilo – opuštanja nema.
Moraš ceo život da učiš. Jako je bitno približiti se pčeli, ako njoj pomažeš, pomažeš i sebi. To znači da se mnoge stvari moraju odraditi kako njoj odgovara. Ako mi odradimo naš dio posla, onda čekamo od prirode da vidimo kakvi će biti rezultati.
Garantuje da je med iz prijepoljskog kraja dobar, priroda se sama za to pobrinula. Jedino što s vremena na vrijeme narušava taj sklad su vlasnici voćarskih i povrtarskih zasada, koji se ne pridržavaju tremina prskanja. I to vremenom dolazi na svoje, ali ono nad čime pčelari nemaju kompletnu kontrolu je tržište meda.
Ima tih uvoznih medova, odnosno suplementi sa niskom cijenom. Ljudi iz neiskustva to uzimaju, međutim, to nije lijek. Ja ne mogu govoriti šta je u pozadini toga. Tržište je neumoljivo, ponuda te kopije meda je velika – zaključuje iskusni pčelar Selmo.
Da bi se izbjegla ovakva prevara, prava adresa za kupovinu meda su pčelari, savjetuje naš sagovornik. Zato cijena ne bi trebalo da bude prvi kriterijum pri kupovini, jer pored toga što je hrana, med je prije svega lijek.
Ako je jedna tegla ajvara 1.500 dinara, za med je uvijek bila cijena „kilo kajmaka – kilo meda“, a sad je kajmak 30 evra. Ako je kilogram meda do 2.000 dinara, onda je jasno. Ali, ono što je najbitnije je da je pravi med.
Ono što ne može da imitira med sumnjivog porijekla su miris i boja. Zato kupovina meda očigledno više nije rutinska stvar, već je i za to potrebno predznanje. Ali, s obzirom da Prijepolje ima oko 200 registrovanih pčelara, onda velikog razloga za brigu još uvijek nema.
